Stop kafileriji

Ljudi mogu da trpe. Mogu to godinama da čine. Imaju poverenja, imaju strpljenja. I to može da traje. Niko ne zna koliko dugo, niko ne zna kad je tome kraj, ali svi znaju da to ne traje večno. Jednom prekipi…..
…i prekipelo je.
Sve je počelo u petak 3. jula 2020. kada je održan prvi protestni skup ispred kafilerije, prvo organizovano simbolično bacanje smeća. Zapravo, počelo je nekoliko dana ranije samoinicijativom dvojice naših komšija, oni su prvi kojima je prekipelo i oni su prvi bacili smeće na onog, koji je „bacao smeće“ na sve nas godinama unazad. Objavili su to na društvenim mrežama i tako je mala grudva počela da se kotrlja: već pomenuti petak 3. jul 2020. pa zatim sledeći petak 10.juli, pa subota 18. juli, pa sledeća subota i sledeća…sve dok nismo uspeli.

Nisu to bili samo protesti, odnosno potestne vožnje (naime, vožnje su spontano započete na 3. protestu i od tada je to postao način koji smo praktikovali do kraja) bilo je tu i prikupljanja grupnih prijava Inspekciji za zaštitu životne sredine, nebrojenih poziva komunalnoj policiji, prikupljanje peticije, operativnog, ali i kreativnog rada svih nas koji smo se našli u tom periodu neformalne organizacije STOP Kafileriji. Pomoć je dolazila sa raznih strana od građana, stručnjaka, lekara, pravnika, advokata, štamparija, privrednika, novinara. Ceo grad se podigao, svi su dali neki doprinos.
Uspeh je zato bio neizbežan.
Nakon uspeha stizale su i nagrade: Plaketa „Zeleni list“ koju svake godine dodeljuju Radio Beograd i Pokret gorana Vojvodine, a zatim i od samih naših sugrađana, koji su nam dali glas u godišnjoj anketi lokalnog nedeljnog lista „Zrenjanin“.
Uspeh, podrška i pohvale sugrađana, nagrade, nisu šlag na torti, nisu srećan kraj. To je podstrek, motivacija da se nastavi. Kafilerija nije bila jedini problem u našem gradu. Nažalost, imamo još mnogo toga što nas tišti. Trebamo li da čekamo da opet prekipi?